Obiteljske i dvojne kuće čine približno dvije trećine ukupnog broja stambenih objekata. Preko 40 posto postojećih stambenih objekata, zaključno s 2011. godinom je izgrađeno prije 1970 godine, odnosno prije pravilnika koji je propisivao mjere i uvjete toplinske zaštite objekta. Karakteristično za obiteljske kuće građene u razdoblju od 1945. do 1980. je veći faktor oblika u odnosu na samostojeće višestambene zgrade, što utječe nepovoljno na potrošnju energije.
Kako bi ostvarili cilj potrošnje energenata, goriva i električne energije za toplinske potrebe kućanstava Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja izradilo je Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016., a koji je prihvaćen Odlukom Vlade RH. Program analizira postojeće stanje stambenih objekata i potrošnju i daje prijedloge mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada koje će se provoditi u periodu od 2014. do 2020. godine. Jedan od ciljeva je i ušteda 56 GWh energije u neposrednoj potrošnji godišnje. Implementacija programa građanima bi trebala donijeti utšede od 24 milijuna kuna godišnje na troškovima energije i smanjiti emisije CO2 za približno 14 500 tona godišnje.
Program definira obiteljsku kuću kao objekt koji je u cijelosti ili s više od 50% bruto površine poda namijenjen za stanovanje, a ima najviše dvije stambene jedinice; izgrađena je na građevinskoj čestici i bruto površina je manja ili jednaka 400 kvadratnih metara. U odnosu na količinu korištene energije za grijanje obiteljske kuće znatno se razlikuju, ovisno o klimatskim uvjetima regije, godini izgradnje, korištenim materijalima i faktoru oblika.
Velike razlike u klimatskim uvjetima u Hrvatskoj čine procjenu mogućnosti energetskih ušteda složenom. Obiteljske kuće na Jadranu čine 36 posto ukupnog broja i nalaze se u zoni blage mediteranske klime. U ostatku zemlje vlada uglavnom kontinentalna klima, s izuzetkom manjeg broja objekata u području planinske klime. Na godišnjoj razini energija potrebna za grijanje objekata u kontinentalnoj klimi dvostruko je veća od energije potrebne za grijanje kuća na moru. U slučaju klimatizacije objekata tijekom ljetnih mjeseci razina korištenja energije je približno ista za cijelu zemlju.
Energetski certifikat važan je faktor u opisivanju energetskih svojstava zgrade. Krajnji korisnici objekata, u slučaju prodaje ili najma (od 2016. godine) moraju na uvid dobiti energetski certifikat koji im govori kolike troškove za energiju na godišnjoj razini mogu očekivati.