Energetski učinkoviti sustavi grijanja

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Sustavi solarnog grijanja

Najveći dio potrošnje energije spada na grijanje prostora i pripremu potrošne tople vode. Ova energija dobiva se uglavnom iz energenata koji sagorijevanjem stvaraju toplinu ili iz pretvorbom iz drugog oblika energije – električne, solarne, geotermalne. Sustavi za grijanje i sustav za pripremu potrošne tople vode ne moraju biti nužno odvojeni, već mogu činiti jedinstveni sustav. Neki od obnovljivih i energetski učinkovitih sustava grijanja su:

Geotermalne dizalice topline – toplinske pumpe

Ove dizalice topline koriste toplinu iz okoline (najčešće iz zemlje ili vode). Ta toplina čini većinu energije potrebne za grijanje, a ostatak se dobiva iz pogonske električne energije ili plina. Djelotvornost toplinske pumpe opisuje se COP koeficijentom (coefficient of performance – faktor grijanja) koji opisuje omjer dobivene (toplinske) energije i uložene (električne) energije. Na primjer, pumpe sa koeficijentom COP 4 daju 4 kWh energije za svaki kWh uložene energije. Toplinske pumpe na električni pogon dobivaju otprilike 3/4 energije iz okoline, a ostalih 1/4 čini uložena električna energija. Znači, COP 4 sa 4 kWh dobivene energije 1 kWh čini električna energija, a 3 kWh toplinska energija okoline

Solarni kolektori za pripremu potrošne tople vode i dogrijavanje

Solarni kolektori prikupljaju i akumuliraju solarnu energiju prvenstveno za zagrijavanje potrošne tople vode, no ponekad i za grijanje prostora. Osnovni dijelovi solarnog sustava su solarni kolektori, akumulacijski spremnik tople vode, dodatni grijač (električni grijač, plinski kotao, kotao na lož ulje), cirkulacijska pumpa i regulacijski sklop. Kolektori se montiraju na krovove, terase ili balkone pod optimalnim kutom do 30° prema jugu. Korištenje ovih sustava omogućuje uštede do 30% energenata.

Peći na biomasu

Ovo su klasične peći koje kao energent koriste biomasu. Izgaranjem u peći, biomasa ispušta stakleničke plinove u atmosferu, no unatoč tome biomasa se smatra neutralnom po pitanju stakleničkih plinova jer emisije koje nastaju sagorijevanjem biljke su apsorbirale kroz svoj životni ciklus. Za grijanje se najčešće koristi drvna biomasa u obliku peleta ili briketa. Peći na biomasu dijele se na klasične peći (s otvorenim ili zatvorenim ložištem – kamini, štednjaci), standardne kotlove na biomasu i moderne pirolitičke peći velikog stupnja iskorištenja.

Kondenzacijski plinski kotlovi

Kondenzacijski plinski kotlovi najčešće su korišteni sustavi za centralno grijanje. Najčešće korišteno gorivo je lož ulje. Novije zgrade koriste moderne plinske kondenzacijske kotlove koji služe i za grijanje i za pripremu potrošne tople vode. Kondenzacijski plinski kotlovi imaju do 15% veću iskoristivost u odnosu na klasične plinske kotlove, odnosno do 25% u odnosu na starije kotlove. Ovu kotlovi su prihvatljivije rješenje jer koriste manje energije uz veću učinkovitost zbog čega emitiraju manje stakleničkih plinova u atmosferu.

 

Preporuka je projektirati cjelokupni sustav grijanja prema novoj europskoj normi EN 12828:2003 (HRN EN 12828:2003 – Sustavi grijanja u građevinama – izvedba sustava toplovodnog grijanja), a sam sustav i odabir grijaćih tijela u stanovima prema normi EN 442, odnosno za radijatore temperaturni režim 75/65°C (sobna temperatura 20°C). Standard EN 442 osigurava veću efikasnost sustava i manju potrošnju, ali i veću toplinsku ugodnost u prostoru u odnosu na normu DIN 4704, prema kojoj su se do danas najčešće projektirali sustavi centralnog grijanja (temperaturni režim 90/70°C, sobna temperatura 20°C). Sustav podnog grijanja treba projektirati sukladno europskoj normi EN 1264.

Standardna temperatura u boravišnim prostorima u zimskim mjesecima trebala bi iznositi 20 – 22°C, temperatura kupaonica 24°C, temperatura hodnika, grijanih stubišta i ostalih zajedničkih grijanih prostora u građevini 15°C, a temperatura podruma (garaža) i ostalih negrijanih prostora u građevini 10°C.

Kod centralnih sustava grijanja vrlo je bitna regulacija temperature u prostoru, koju treba osigurati ugradnjom regulacijskih uređaja za sustave grijanja (radijatorski termostatski ventili i sobni termostati).

Izvor: www.energetski-certifikat-zagreb.com