Primjena načela pasivne gradnje na postojećim zgradama

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Pasivna gradnja

Temelj pasivne arhitekture je korištenje energije Sunca za grijanje kuće zimi i sprečavanje upada Sunčeva zračenja ljeti kako bi se smanjila potreba za hlađenjem. Kod gradnje pasivnih kuća zidovi se izoliraju toplinskom izolacijom minimalne debljite 10 centimetara, a prozori su dvostruki s izolacijskim slojem i low-e premazom, ili trostruki. Izolacijski sloj zraka ili inertnog plina i low-e premaz djeluje na način da toplinu pušta unutra, dok njeno strujanje prema vanjskoj okolini blokira. Maksimiziranje sunčevog zračenja ostvaruje se orijentiranjem kuće prema jugu, s većim prozorima na toj strani i manjim na sjevernoj strani kuće kako bi se toplinski gubici zimi smanjili.

Potreba za grijanjem može se smanjiti i primjenom jednostavnih metoda:

  • u zimskim mjesecima maksimalno koristiti sunčevu energiju za zagrijavanje, a gubitak topline noću može se smanjiti spuštanjem roleta
  • krošnje drveća ljeti stvaraju hlad i bacaju sjenu na kući što doprinosi smanjenju pregrijavanja kuće. Ako kraj kuće ne postoji drveće tijekom ljetnih vrućina spuštanjem roleta može se smanjiti zagrijavanje prostora.
  • u ljetnim mjesecima preporuča se kuću ventilirati prirodnom cirkulacijom zraka noću, kod nižih temperatura
  • odgovarajućim projektiranjem, u skladu s upadnim kutevima Sunčeva zračenja i geografskom širinom, nadstrešnica može doprinijeti toplinskim uštedama. Tako bi kutevi α i β s obzirom na položaj sunca u našim krajevima trebali biti:
    • Zagreb: α = 27° i β = 64°
    • Rijeka: α = 27° i β = 64°
    • Split: α = 25° i β= 62°
    • Dubrovnik: α = 24° i β = 61°

 

slika – pasivnagradnja.com