Sve o razdjelnicima topline – obveze, rokovi, informacije

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

razdjelnici-topline

Svi stambeni i zajednički prostori spojeni na zajedničko mjerilo moraju posjedovati elektroničke razdjelnike topline ili mjerila toplinske energije i termostatski radijatorski ventili. Ovo je propisano Zakonom o tržištu toplinske energije.

Rokovi za ugradnju ovih uređaja su:

  • 31. prosinca 2015. za zgrade s više od 70 stambenih/poslovnih prostora
  • 31. prosinca 2016. za zgrade koje imaju više od dvije, a manje od 70 stambenih/poslovnih prostora.

Ugradnjom razdjelnika u zgrade gdje veći broj stanara dijeli zajednički trošak grijanja moguće je utvrditi stvarni trošak pojedinog kućanstva u ukupnoj potrošnji što omogućuje gospodarenje toplinskom energijom na razini stana i pravedniju naplatu korisnicima.

Elektronički razdjelnik utroška topline s jedinstvenim dvosenzorskim principom mjerenja izveden je za niskotemperaturne i za visokotemperaturne sustave grijanja. Razdjelnici registriraju toplinu koju emitiraju radijatori i toplinu iz okoline koja zagrijava površinu radijatora. Opremljeni su radio-odašiljačem koji omogućava daljinsko očitanje potrošnje.

Sustav je povezan preko koncetratora signala. Skupljači signala instalirani su s razdjelnicima, ali također i međusobno izmjenjuju informacije. Sva komunikacija je bežična.

Ispravnost rada prati se kroz očitovanja, a može se obavljati i na dnevnoj razini, premda je uobičajeno obavljati kontrolu nekoliko puta mjesečno.

Dvosenzorski princip mjerenja kontinuirano prati dvije vrijednosti: temperaturu površine radijatora i sobnu temperaturu. Utrošak energije se računa na osnovu razlike tih dviju vrijednosti.

U vremenu kada radijator ne emitira toplinu iz sustava daljinskog grijanja potrošnja se ne bilježi. Praćenje počinje tek nakon 24 sata pozitivne razlike temperatura površine radijatora i sobne temperature. Broj sati kada radijator nije u uporabi pohranjen je u memoriji.

Očitanja za 1. i 15. u mjesecu pohranjuju se u memoriju razdjelnika. Ukupno se pohranjuju podaci za 52 razdoblja što je ekvivalent za 26 mjeseci.

U memoriju se pohranjuju:

  • utrošak toplinske energije,
  • temperatura radijatora,
  • sobna temperatura.

Jedna od prednosti memorije je ta da se očitanje ne mora vršiti na točno određeni datum. Osim toga memorija razdjelnika bilježi podatke (vrijeme i datum) o eventualnim štetama ili pokušajima manipulacije neovlaštenih osoba.

Očitanja se provjeravaju na godišnje obračunske datume i kod useljavanja/iseljavanja stanara.

Veći broj očitanja omogućuje kontinuiranu usporedbu podataka o potrošnji, što olakšava uočavanje nepravilnosti u potrošnji – uslijed neekonomičnih navika stanara, grešaka u sustavu grijanja ili neadekvatne toplinske izolacije.

Kod primjene ove mjere za kvalitetnu i funkcionalnu ugradnju razdjelnika, moraju biti ugrađeni termostatski setovi, a preporučljivo i ventili za hidrauličko uravnoteženje mreže.

Prema Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama ogrjevno tijelo koje dovodi toplinu u prostoriju mora imati ugrađen element za regulaciju topline – termostatski radijatorski ventil ukoliko je korisna ploština neto podne prostorije veća od 6 m2. Ugradnja termostatskih radijatorskih glava zajedno s termostatskim ventilom (zajednički naziv je termostatski set) omogućuje regulaciju temperature u svakoj prostoriji zasebno.

Zamjena i postavljanje su jednostavni i brzi. Rukovanje samim ventilima je lako, a troškovi ulaganja niski.

Osjetnik temperature kod termostatskog seta je mijeh punjen fluidom, koji uslijed promjene temperature dilatira i time ostvaruje pomak pladnja ventila u odnosu na sjedište. Kada se sobna temperatura smanjuje, mijeh se steže te time otvara ventil te omogućuje dotok tople vode u ogrjevno tijelo. Kada se sobna temperatura povećava, mijeh se rasteže, pritvarajući pri tome ventil, čime se prigušuje dotok tople vode u ogrjevno tijelo. Mijeh se najčešće puni voskom, kapljevinom ili plinom, pri čemu plin unutar mijeha reagira najbrže na promjenu temperature te tako štedi najviše energije.

Osjetnik temperature može biti ugrađen unutar termostatske glave ili izvan termostatske glave. Termostatske glave s ugrađenim osjetnikom koriste se za samostojeća ogrjevna tijela kod kojih zrak iz prostorije može slobodno strujati oko osjetnika. Kako bi osjetnik mogao registrirati sobnu temperaturu te uslijed toga otvarati odnosno zatvarati ventil, zrak iz prostorije mora neometano cirkulirati oko osjetnika.

Termostatska glava s ugrađenim osjetnikom ne smije biti zatvorena (u niše, ispod maske radijatora) ili prekrivena teškim zastorima, namještajem i slično. U slučaju dileme treba uvijek koristiti termostatske glave s daljinskim osjetnikom.

Danas su termostatski radijatorski ventili postali stvarna potreba i nužni su u implementaciji mjera za uštedu energije.

Uz ugradnju termostatskih radijatorskih setova nužno je još ugraditi i automatske ventile za hidrauličko uravnoteženje. Ugrađenim termostatskim glavama na radijatore omogućena je regulacija temperature u svakom prostoru promjenom protoka ogrjevnog medija. Ugradnjom automatskih balans ventila cijeli podsustav razvoda će se uravnotežiti i osigurat će se ravnomjerna raspodjela ogrjevnog medija do svih ogrjevnih tijela.

Izvor: domosfera.hr