Toplinska izolacija zidova

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

toplinska-izolacija-zidova

Kvalitetna toplinska izolacija vanjskog zida smanjuje gubitke topline zimi, pregrijavanja prostora ljeti i smanjuje posljedice vlage i kondenzacije. Gubici topline kroz vanjske zidove mogu iznositi i do 21% ukupnih transmisijskih toplinskih gubitaka. Vanjske je zidove moguće izolirati i s vanjske i s unutrašnje strane. Toplinska izolacija s vanjske strane najučinkovitiji je način sprečavanja gubitaka. Smanjivanje toplinskih gubitaka najbolji je način za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrade i ostvarenje povoljnijeg energetskog razreda kod energetskog certificiranja.

Toplinska izolacija zidova s vanjske strane

Kod novogradnje toplinska izolacija izvodi se s vanjske strane zida zbog jednostavnije izvedbe građevinskih radova, zaštite od požara i gubitka iskoristivog prostora. Najčešći izolacijski materijali su kamena i staklena vuna te ekspandirani i ekstrudirani polistiren odnosno stiropor. Kod izolacije najbitnija je kvalitetno izvedena izolacija vanjske ovojnice objekta jer ona zauzima najveći dio oplošja i može imati najveće gubitke.

Toplinska izolacija s vanjske strane zida može se izvesti pomoću ventilirane fasade ili izvedbom kontaktnog fasadnog izolacijskog sustava. Kod ventilirane fasade toplinska izolacija se učvršćuje za nosivi zid, a između izolacije i završnog sloja fasade nalazi se sloj zraka. Funkcija izolacije je isključivo toplinska i nije mehanički opterećena. Kontaktna fasada predstavlja višeslojni izolacijski sustav u kojem kamena vuna kraj toplinske izolacije je i u službi „nositelja“ završnih slojeva fasade – ljepila i završnog sloja žbuke, koji se nanose direktno na izolaciju.

Prema vrsti žbuke komapktne fasade mogu se podijeliti na tankoslojne i debeloslojne. Završni sloj kod tankoslojnih fasada čine silikatni, silikonsko-silikatni ili akrilatni sloj minimalne debljine zrna 1,5 milimetara u 2 nanošenja. Za debeloslojne fasade koristi se mineralna žbuka debljine 15 milimetara i dekorativni sloj debljine 5 milimetara. Vezivni sloj između mineralne žbuke i toplinsko-izolacijskog materijala čini cementni špric. U konačnici, debljina toplinsko-izolacijskog sloja trebala bi biti barem 10 do 12 centimetara čime je vrijednost koeficijenta prolaska topline (U) zida smanjena za 0,25 do 0,35  /m2K.

Toplinska izolacija zidova s unutarnje strane

Toplinska izolacija vanjskih zidova s unutarnje strane nepovoljnije je rješenje jer znatno mijenja toplinski tok u zidu. Kao posljedica toga nosivi zid postaje hladniji i potrebno je riješiti problem difuzije vodene pare i zadovoljiti stroge zahtjeve zaštite od požara. Jedna od posljedica je i gubitak korisnog prostora povećanjem debljine unutarnje fasade. Također je potrebno izvesti parne brane kako bi se spriječilo izbijanje plijesni i nastanak kondenzata.

Ovo rješenje se koristi kod zgrada koje se vode kao zaštićeni spomenici, odnosno kada zakonski propisi ne dozvoljavaju promjene na vanjskom pročelju zgrade ili u slučaju kad je nemoguće provesti toplinsku izolaciju s vanjske strane zida.

 

Obnova toplinske ovojnice spada u veće investicije poboljšanja energetske učinkovitosti, ali istovremeno ostvaruje najveće uštede u potrošnji toplinske energije jer značajno smanjuje gubitke, a samim time i potrebnu energiju za zagrijavanje zgrade zimi i hlađenje ljeti. Postoji nekoliko načina sufinanciranja i povoljnih kredita namijenjenih povećanju energetske učinkovitosti i energetskom certificiranju. Više informacija naći ćete na našoj stranici natječaji.